215.
Savršena hrabrost i krajnji kukavičluk su krajnosti koje rijetko susrećemo. Prostor koji ih dijeli je golem i obuhvaća sve ostale vrste smjelosti. Razlika između njih nije manja od razlike između izgleda i ćudi. Postoje ljudi koji se drage volje izlažu početku nekog zadatka, ali lako posustanu jer im njegovo trajanje brzo dozlogrdi. Ima ih koji su zadovoljni postigavši ugled u očima svijeta i koji ne idu dalje. Nailazimo i na one koji ne gospodare uvijek svojim strahom. Neke pak snalaze veći strahovi, drugi jurišaju jer se ne usude ostati na svom mjestu. Postoje i takvi koje učestalost manjih opasnosti čini smjelijima te ih priprema da se izlože najvećima. Neki su hrabri na maču ali se boje muškete, drugi su sigurni s mušketom ali prežu pred mačem. Sve su te svakojake smjelosti poput noći koja nam, uvećavajući strah i prikrivajući dobra i loša djela, omogućuje da pripazimo na sebe. Postoji i druga, uobičajenija pažljivost; naime, nema čovjeka koji bi u nekoj situaciji učinio sve što može da je siguran da će iz nje izaći. Stoga je očevidno da strah od smrti donekle krnji hrabrost.