497.
Ništa ne vrijedi biti mlada a ne biti lijepa, ni biti lijepa a ne biti mlada.

496.
Svađe ne bi trajale dugo da je krivnja samo na jednoj strani.

495.
Mladi ljudi koji ulaze u visoko društvo treba da budu stidljivi i zbunjeni: važno i ozbiljno držanje obično se prometne u drskost.

494.
To da su ljudi svjesniji svojih grešaka nego što se obično misli, dokazuje činjenica da dok govore o svojem ponašanju nikad ne griješe: ono isto samoljublje koje ih inače zasljepljuje sad im otvara oči, pružajući im tako ispravan uvid da su prinuđeni zatajiti ili prerušiti i najneznatnije sitnice zbog kojih bismo ih mogli osuditi.

493.
Izgleda da ljudi u sebi ne nalaze dovoljno mana pa se, da bi ih umnožili, silom gizdaju nekim posebnim osobinama, njegujući ih s tolikom pažnjom da se one na koncu pretvaraju u naravne mane koje više ne mogu ispraviti.

492.
Škrtost često poluči suprotnim učincima: postoji nebrojeno mnogo ljudi koji svako svoje dobro žrtvuju za dvojbene i daleke nade. A opet, ima ih i takvih koji će velike probitke budućnosti prezreti zbog sitnih interesa trenutka.

491.
Krajnja škrtost gotovo uvijek zavara sebe samu: ona je strast koja se najviše udaljuje od svoga cilja i na koju sadašnjost ima najjači utjecaj, na štetu budućnosti.